the story of a girl

and the voices in her head

18.06.2017.

//jUNE18TH17//

Imam mnogo toga za raščistiti sa sobom. Gledam SKAM od petka, došla sam do treće sezone. Uporedo sa tim čitala mehanizme nastanka i prenosa i uklanjanja boli za izborni. Pomaže mi skam, pomalo. Ne razmišljam o sebi.
Na društvene mreže sam ušla samo da skinem prezentacije (fb) i da vidim šta je Shawn objavio (bezveze slika, bezveze tweet). Na poruke ću odgovarati od sutra. Nekad popodne. Dok dobro mozak odmorim.
Moram se podsjetiti da je sve u percepciji. Ako ja svijet oko sebe vidim kao lijep, bit će lijep.
Kose mi se misli na koje sam kondicionirana odrastajući i one koje su moje. Samo želim odgovore.
Treba mi da se udaljim od civilizacije i da naučim opet biti sama. To me pojede iznutra. Postala sam ovisna o ljudima, o njihovim promjenama raspoloženja, možda ne njihovim mišljenjima ali definitivno više zavisim od ljudi nego ikada prije.
I to me guši pomalo.
Ovo ne može biti još jedno ljeto u kom ću se zatvoriti da bih prešla preko nečega. A opet, baš to želim da uradim.
Joj, sere mi se od muke.
Aj zdravo odoh završiti epizodu i ponovit ovo i popit još 2l kafe.