the story of a girl

and the voices in her head

25.05.2017.

Stvari za razumjeti.

Nisam atenšn siker i stvari koje napišem ovdje u većini slučajeva ljudima u stvarnom životu ne bih rekla.
Nekad je ovo samo ispušni ventil.
Nekad ste vi svi jedna vrsta intervencije.
Bilo kako bilo, postoje i dobri i loši dani, a ja iz nekog razloga ovim lošim najviše pišem.

Sve one sitne male stvari se vremenom nakupe i neka prelije čašu.
Poznajem li osobe u svom životu?
Čekaj, koje osobe?
O, opet nikog nema.
No big deal.
Fakat.
Naučit ću jednom možda.

Ili. Ili su samo navikli da ću reći ako mi je nešto (who else here talks too much?), kao R. na primjer, znam da bih ga mogla nazvati sad odmah da priča sa mnom.
Al' nije stvar u tome sada.
Ne znam ni ja u čemu je.

Skupilo mi se nespavanje i učenje i međuljudski odnosi. De bolan, ne mogu tri midterm breakdowna odjednom. Đe to ima.
Samo jedva čekam da završi semestar.

klik (pjesma) Imam još nešto za reći ali vjerovatno treba jedno tri dana da mi se prevrće po glavi da bi izašlo kako treba.


Još jedna stvarčica: Uvijek tražim neku vezu između pjesme koju slušam trenutno i situacija koje se dešavaju. Mislim, nađite mi nekog ko to ne radi. I sjedim tako neki dan, pomalo iznervirana jer sjedi right there i povremeno baca pogled. Počinje Bad romance i ide pogled. I eto. Glupo sve ovo. Glup post. Sad ispade da ja neću ni da se pozdravljam s njim osim kad je još neko od mutual raje tu. Ispadam bitch.
Previše je mjeseci prošlo za ovu glupost. Podsjećam se na Maggie iz Uvoda u anatomiju. Mrzim Maggie. Stalno joj se sviđa neko drugi i uvijek se taj neko sviđa još nekom.
Hajte uzdravlje. Neću da budem ko Maggie.

25.05.2017.

I feel very

Unloved.

18.05.2017.

//May18th17//

16.05.2017.

//May16th17//

Molim Agenciju za statistiku BiH da mi kažu gdje su to ulošci marka i po, da idem kupit za narednih 5 godina.
I tako neki čudan dan.
Bez igranja igrica, svi smo nekako... daleki.
Pjesma oko 1:50.
Kako ga volim.


EDIT: Muškarci od 40 i kusur koji flertuju sa tinejdžerkama........ brrrrdsfhgsjskhf

12.05.2017.

//May12th17//

Ako je jučer bio milestone dan, danas je... govno.
Ništa mi nije bilo.
Stvarno.
Sve pet.
Nerviraju me ljudi i treba mi jedan dugi zagrljaj.

11.05.2017.

Razmišljanja.

Rek'o mi D. da mi je SDA blog. Moram promijeniti boje.
Zašto mi ne radi stranica da gledam seriju, naučila sam što sam planirala za danas i sad ne radi. Pu.
Odgovori mi na porukuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu dosadno mi je.
U što Neu ima dobar post.
Hjoj vidi tamo ona prezentacija što sam počela učit danas. E ne mogu. Sutra.
*kez jer se sjetim nečega*
Trebala sam oprat kosu možda. Al kasno sad. Ma haj može još sutra.
To što smo mladi ne znači da smo glupi.
Hladno mi je, đe ona dukserica?
Aha eno je.
A kako je bilo fino danas izbjeći obaveze i pretvarati se da ne postoje na nekoliko sati.
Ne smije mi ovo preći u naviku.
Nešto sam sva asdfghjkl
Radi li mi ijedna ova stranica da gledam serijuuuu
Oho evo je jedna
E sad mi nađete svi odgovorit na poruke.
Voljela bih imati više ovakvih dana.

11.05.2017.

//May11th17//

Jedan od onih milestone dana.

08.05.2017.

//May8th17//

Riječi, misli, nered, zbrka u glavi. Glasovi koji se nadglašavaju.
Ja nisam kao ti. Najglasnije.
Nematenematenemate
Slegnem ramenima deset puta.
Ej, počela sam raditi jogu! Volim kako se moram koncentrisati na svaki pokret, inače ću se polomiti.
Volim kako mogu da ih uradim više nego što sam mislila da ću moći.
Volim onaj razgovor gdje su mi slatke muke traženje pantalona za veliko dupe.
Ali pitajte me ujutru ponovo, moguće da neću voljeti ništa i nikoga od njih.
Samo znam da instagram ne radi dovoljno dobro svoje blokiranje i da mi se drug pojavio na feedu bespotrebno.
Još sam nešto svašta htjela pisati. Moram nasut' vode, sad će 12.

The only thing I control / Is the ache in my soul / I've got nothing to say / It's already too late / I've got this feeling / I really should be leaving now / But I can't believe I'm letting you go / Maybe there's no reason at all / For everything you never did wrong


Mnogo razmišljam o nečemu što se desilo prije par dana. Sasvim neočekivana glupost. Znam cijelu priču, R. mi je ponovio sve najmanje deset puta. Kako sam ja fuj osoba.
He's a cheater, glupačo. Bježi.
I neće te svakako.
BJEŽI.
(interni monolog: al je sladaaaak u pm)
07.05.2017.

Đe ste snouflejksiiiiiiii

06.05.2017.

//May6th17//

02:32 Radim jogu. (for real)
10:00 L., hajde ustani, znaš da moraš ići. (Evo, evo, idem, saću)
10:38 izvlačim se iz kreveta i u sebi pjevam ko Mehida Daut umirem umirem maaajko
Nema gužve na prodaji kupona. Sat vremena ušteđen. Računam kako mogu učit još sat vremena.
"Hajde dođi i ponesi nam hljeb, evo pravimo pomfrit i pljeskavice" "Joj."
Ponijela hljeb i Oreos da jedemo.
Prejele se.
Uuu, mogla sam na kafu, rekla sam da ću ići. Au fak. Nemam šminke i vidi u čemu sam.
*vadi neseser* "Ali ti se ne šminkaš?" "Pa šminkam kad treba, de stavljaj i šuti"
"Joj, a ee dobra ti ta majica pravo, de mi posudi krug"
*gleda me u nevjerici* *skine majicu*
(majica mi je jedno 5 brojeva prevelika, u tome je fazon)
"Evo ide D. na posao sjedi s njim ba"
Dalje neću pisati. Mislim, koga briga. Al niste odavno čitali o mojim avanturama.
Naravno da sam srela ajkulicu u po frke i naravno da smo imali twinning odjeću. To je postalo svakodnevnica.

"Jao, vas dvoje, izlazite više, ne može se disati pored vas koliko ste se naparfemisali!" (Insert naših nevinašce faca i još prskanja)
Ona je htjela kćerku uvijek, a danas je vidjela da i nije baš zanimljivo otimanje za wc i istovremeno trčkaranje po kući dvoje hamanodraslih ljudi jer KASNIMO KASNIMOOOOO
Kako ste vi?

04.05.2017.

May the fourth be with you...

U pripremama da pišem post sam obrisala sa lica svu onu antibubuljice kremu. A fuuuuck. Hajd valjda je izdjelovala do sad. Mrsko mi ustat da ponovo mažem.
Ne želim da idem linijom manjeg otpora. Eto, rekla sam. Linija manjeg otpora je, kada se nešto desi, nepričanje o tome i nerazmišljanje o tome i izbjegavanje teme zarad bržeg prebolijevanja dešavanja. Postala sam izrazito dobra u tome. Ne spominješ dok ne prođe i onda shvatiš u jednom trenutku da je sve ok.
Ali gdje je ona djevojka koju je sve to doticalo do srži? Ona što je mogla danima pisati o svemu?
Jesu li krivi oni ili sam kriva ja sama što ne mogu dovoljno dobro da izartikulišem svoje misli i da ih stavim na papir?
U jednom trenutku mrzim sve oko sebe, u drugom volim svijet. Volim svijet jer sam se sama tome naučila. Sjećam se perioda kada sam sebe napominjala da pogledam okolo i pronađem sve lijepe sitnice. I kako bolan sad da to promijenim? Neću, ne mogu. I ne trebam.
Ali kako da pustim ovo loše da me pogodi, da me osjećanja pokose k'o nekad? Kako da znam jesam li sposobna za to još uvijek?
Toliko toga imam za reći ljudima koje jednostavno - nije briga. A da i ne spominjem druga koji više nije drug. Tek sam to izolovala negdje u krajičku mozga i pokušava da mi dopre do svijesti svaku noć kroz snove, ali šta imam od tog? *Insert psovke koju sam obrisala*
Jednoj drugoj osobi želim reći da prestane glumiti nekog frajera, barem meni, jer ga znam mnooooogo bolje od ljudi kojima to može prosipati. Te neke, ' ja, jebač' priče. Možda se zato nismo čuli odavno. Ne imponujem ni njegovom egu više.
Nedostaje mi da sjedem sa R. i ispričam se k'o čovjek. Ovo hajmorećodraslo doba nam ne ide u prilog jer nam se rasporedi ne poklapaju nikako. Ima subota prije kolokvija. Akobogda.
Skrenula sam s teme, jest da se ne sjećam ni koja je poenta bila na početku, ni da li je ima. Ako ste sve ovo pročitali, svaka čast, bravo, i de mi recite kako na fin način objasniti ljudima da im se ne nabacujete već vam (meni) samo zanimljivo pričati s njima?
Unaprijed zahvalna i i dalje single,
L.

Jesam ga sročila, a?
P.S. Sretan star wars daaaaan!

02.05.2017.

//May2nd17//

Frajeru, neko gore ti sve vraća.
Razmisli malo.