look little Alice, this isn't Wonderland

and you're not the only one feeling like you don't belong

11.02.2017.

//Feb11th17//

U potrazi za nečim slatkim u špajzu, našla sam neku Kandit čokoladu sa bombonama. Kao, sa bombonama. Al hajd.
Naumpade mi kad smo ljetos nakon bajrama otac i ja bratu uletjeli u slatkiše. Pod ovim uletjeli mislim, fino pitali imal' šta za nas. He he.
I baš se sjećam da smo nekoliko noći kasnije našli nas troje tu čokoladu i hajde da probamo. Em je čokolada ružna, em je u sebi imala dvije (2) bombone. I shit you not.
Sad je od mene dobila samo osmijeh. Kiseli.
PMS i ja ćemo naći nešto drugo.
Jelo mi se slatko. Pa sam pojela. Pa mi se sad jede slano. Pa će opet slatko.
Haj makar ne plačem ovaj put.
Nije mi neobično što ga nema, kao da sam od početka znala da će jednog dana otići.
Hoćeš da ganjaš ponose i sranja? Ganjaj vala eto.
Ne osjećaš potrebu da mi se javiš? Dobro.
Jednog dana ni to neće biti laž.
Al hajde. Sve je za ljude.
Mogla bih sad onu američku pitu iz Mrvice da pojedem.