the story of a girl

and the voices in her head

27.02.2017.

//Feb27th17// PART II

Da ja vama kažem šta mi je ovaj blogger uradio. Blogger ili vi, ne znam još.
Pomogli ste mi da promijenim percepciju sebe. Od 'pa mogu proći' kada prođem pored izloga, do mentalnog 'wow kako dobro izgledaš, da nisam ti zaljubila bih se u tebe'.
Od 'joj dejt muka mi je' do 'mene da ostavi da čekam? pa nije lud'.
Od 'iz ovog ugla dobro izgledam' do 'daaaaamn girl'.
Eto.
Svi postajemo narcisoidni, ne poričite.
Al znate šta sam još skontala?
Da mi je ovo i odnos prema svijetu malo promijenilo. Na bolje.

Pitala sam najbolju prijateljicu danas da nabroji tri moje vrline. Đe svi Turci, i mali Mujo.
"Ehhhh čekaj"
"......"
"Smiješna si haha"
"Jah, to smo zaključili u četvrtak"
"Eh čekaj druga, aha znam, sarkastična si što je meni vrlina"
"A treća bro?"
"Otvorena si prema ljudima u smislu da ćeš uraditi ono što misliš da je prava stvar. Evo ti primjer (ime) (sjedio pored nas malo prije toga). Ono što si uradila, i vidi te sad znaš posljedice i nosiš se s njima. Ja to ne mogu tako. To mi pravo dobro kod tebe."
Eto.

Izjava dana: tačno mu vidiš točkić iznad glave kako se vrti dok razmišlja hoće li.
Evo slika jednog od naljepših ljudi ikada.
srcek.

27.02.2017.

//Feb27th17//

*ustane u 5,javi se 5 ljudi da im kaže uranili* Jer zašto ne.
Teško ove mobilne postove pisati. Nešto sam se raspoložena probudila, pa uzela da pravim sebi nešto za jest da ponesem. Al prolazi me već.
Kaže A. da hoće danas na kafu. Pa lijepo hajmo onda u Titu. Nisam bila od petka. Red je.
Ne znam ba evo prođe me raspoloženje.
Dobro vam jutro!

26.02.2017.

//Feb26th17//

Sinoć sam htjela da mu napišem mnogo stvari koje imam za reći i samo pošaljem preko vibera. Krivim The 1975 jer sam slučajno naišla na 'Undo'.
Nisam napisala ništa, jedva nekako. Onda sam se zapitala je li to ponos o kom svi pričaju godinama? Jer ja sa tim nisam imala problema nikad. Kaže prijateljica ne može da pogazi ponos i da se javi.
Šta vam sad to dođe?
I tako se evo od sinoć pitam kako se zove ovo nešto što mi se dešava.
Nije meni problem sada se javiti, čak znam i šta bih rekla.
Nego. 'I didn't even see you when I liked you, now I ain't got no time. I wanna see you undo it' i 'You think we're doing it again, keep dreaming'.
Posljednji put kada smo pričali, baš mi je ružno ostalo ono njegovo 'Pa nemam potrebe da se javim'. A znaš meni nešto takvo kad kažeš da ti je pitanje vremena kad si završio.
Razbacuješ se tim velikim ružnim riječima jer te povrijedilo ono? Tough luck.
A mrzim što zna tačno šta reći da me iznervira. Valjda to dođe kad znaš nekoga tako dugo.
Šta se može.

S vedrije strane! Sinoć sam također slučajno upala u priču sa djevojkom koja je u srednjoj školi sjedila pored mene dvije godine. Ne znam kako i kad smo prestale da se družimo. Znam samo da smo jedna o drugoj znale sve.
Sjetila sam se. Družila se i sa M.-om i sa mnom. Ono ljeto se ja nisam nikome ni javljala, ni odgovarala. That's when.
Idemo na kafu ove sedmice aBd, jedva čekam :D

25.02.2017.

//Feb25th17//

Karma, you bitch.

25.02.2017.

//Feb25th17//

I say your time is up
But we both know
If you ever want to come back
you just need to let me know.
We're not sorry, no
We're never were.
We're not broken,
just trying to make it through.

I wish I could hate you.

23.02.2017.

//Feb23rd17//

Ne znam šta mi bi da mu pokažem 'Another woman's man'. Uz naglašavanje 'nije to o meni ba nešto gledala na tv' jah, gledala. Dobro, možda sam htjela da sa još nekim osim A. podijelim to jer mislim da odavno nisam ništa bolje napisala. Nez evo.
Ja šta god kažem, čovjek se počne smijati. U po frke sam se razmišljala je li me zajebava.
Prijateljica mi je jutros ne izašla nego iskočila iz ormara. Ili se zezala, ne znam.
Svi mi počnemo zezanjem. :D
Love her.
Haj dosta privatnosti. Đe ste, kako ste? Diral' vas ko?

22.02.2017.

//Feb22nd17//

Ja kad počnem da padam u neko depresivno raspoloženje treba da promijenim kosu. Drastično.
That's not how today started.
Skontala yours truly, mogu se ja sama ofarbati, zašto bih morala ići do frizerke, pihh nisam smotana.
Long story short, ne mogu sama.
Al s vedrije strane sad imam frizuru kakvu sam planirala na ljeto imati.
U nauci: NASA i ESO našli sedam Earthlike planeta . What a time to be alive.
Gledam ovo za zakon o zabrani pušenja i koliko je ljudima poremećena percepcija.
Valjda ako ti truješ sebe time i ja kažem halo, neću da me truješ, ti treba da se makneš sa svojim otrovom a ne ja?
Mislim, nekom logikom?
No dobro.
Nadam se da će me ovakvo raspoloženje poslužiti i sutra jer treba da uradim nešto što odavno izbjegavam jer me strah.
Možda mi nova boja kose da hrabrost (hah).
Jeste, kupila sam pogrešnu boju.
Jeste, nisam skontala da će biti tako tamna.
Sad sama za sebe govorim 'that is mahogany'.
Aj' uzdravlje.

21.02.2017.

//Feb21st17// PART II

Na tvome licu sam vidjela da ne znaš kako ću reagovati. Da ne znaš kako ti da reaguješ.
Olakšala sam ti izbor. "Ćao".
Ne znam da li si svjestan koliko dobro izgleda tvoj pozdrav. Vrlo moguće da jesi, čim to radiš sa onakvim gardom.
Nema veze, meni se baš tako sviđa.
Kao da si u sedamdesetim sa rukama u džepovima one jakne.
Znam sve. Dovoljno si rekao negovorenjem.
Ali nema razloga da okrenem glavu od tebe. (Pogotovo što te lijepo vidjeti takvog, a Godsend)
Mnogo mi misli prolazi kroz glavu, ali najglasnija je ona koja kaže da je sve okej.
Da li je?
Mnogo riba u moru, a ja ajkulu nađoh.
Pa dobro.
Ostatak dana ću provesti misleći da li ti je pogled bio drugačiji nego onog trenutka kada si me prvi put vidio u prepunom tramvaju.
Mislim da jeste.
Bože, kako jadno.
Ovo nisam ja?!

21.02.2017.

//Feb21st17//

Hajde da pričamo o blogerima. Uvijek hvalimo blogerice (jesmo awesome, slažem se) al' de da malo pohvalimo i ovu malobrojnu mušku populaciju. Dobro, ovo je kako sam htjela započeti post dok bloger pod nickom ludi_sadista nije citirao neki narodnjak u komentarima ispod. *razočarana*
Dobro, dobro. Hajmo se sad uozbiljiti. Ovo malo muških blogera što znam odavdje, djevojke moje, da vas uputim na ovaj post i kažem isto ovo u muškom rodu.

Nemojte reć' wan vam nikad ništa pomogla nije, jah.
Haj sad svi cure da nađete. (Wan the matchmaker muahahaha)
Nema slike, mrsko mi tražit, al da ima bio bi neki nabildani lik.

Vidi li se da treba da učim?

20.02.2017.

//Feb20th17//

Reče mi jutros jaranica da počupam obrve. NOOOOOOOOOOO. Mislim da ne zna koliko mi je godina trebalo da zavolim svoje obrve i koliko su čupanja i stanjivanja proživjele. Posljednji put mi je ona čupala (za novu) i od tada ne diram. Self love.
Sad odjednom svi vole Odella. Ma hajte molim vas. Al' hvala vam, mogu ga slušati opet.
Sad trebam da učiiiiim i samo učiiim a meni se sjedi u Titi da me grije sunce i da mi bude lijepo. Al' ne more. Mrš kući prelaziti prezentacije.
Bljak.
Želim ovako da se ofarbam. Samo zamišljam kako bih letjela sa vježbi iz hemije.
(Želim boju kao kod Rene, završim kao Ashton)
P.S. Ovaj kod dole nešto na njemačkom por favor ne razumijem

19.02.2017.

//Feb19th17// PART I


18.02.2017.

//Feb18th17//

Pođem jutros oko tri da spavam i rekoh da vidim još ima li šta na instagramu (je li mi neko lajkao onu predivnu sličicu) kad izbaci mi obavijest da je drug iz osnovne live. I rekoh, hajde de. Klik. (Tap?)
Isključila sam se u pola šest jer nisam mogla više da kuckam poruke.
Hoću da kažem, spavala sam jako malo.
A predavanja kreću u ponedjeljak.
Ne znam zašto ovo radim svaki put, kada bih trebala da se odmorim i spremim, ja radim suprotno.
Jučer me uhvatilo diy raspoloženje dok sam čekala da vidim hoću li izlaziti. Napravila sam sebi presladak omot za svesku iz najmržeg predmeta.
Prelijepo, I tell ya.
Moram kupiti još koju svesku. Nestalo mi ovih običnih.
Ne volim nešto rokovnike. Nijedan nema širinu linija koliko meni odgovara, onda ili ima previše stranica ili premalo, sve mi nešto fali.
One male sveske zakon.
Sad mi naumpade kad sam ušla u prodavnicu da kupim hljeb, izašla sa Tesla sveskom (sa sve likom Nikole Tesle na sebi). Nisam je mogla ostaviti, šta ću.
Da je kupi neko dijete koje ni ne zna ko je Tesla, umm no.
Ja kad ne spavam pravo puno pričam.

Još sam vas htjela pitati jesu li se nekome pojavljivale bubamare po kući? One moje se vratile izgleda. Ja je izbacim kroz prozor ona nazad krene. Pa de bona idi živi. (Tram tebe ne pitam ti ćeš mi opet reći da ujedaju i da ću umrijet)

I još nešto. Tom Odell je moja stvar. Ja sam ga otkrila. Ja sam navukla ljude na njega. MY THING. I onda ga nisam mogla slušati mjesec dana jer me podsjećao na nekog koga sam ja navukla na tu muziku. Pa ĐE je pravda tu?
Evo sad iz inata slušam njegovu najdražu pjesmu.
Eto.
Ističu mu dani u kojima se može javiti. Jednog trenutka će biti prekasno. Mislim da nije svjestan toga.

17.02.2017.

//Feb17th17//

Napokon je moja soba najtoplija, napokon ležim na krevetu bez čarapa jer me sunce grije kao da sjedim uz radijator. Znam da ću se za koji mjesec žaliti jer će biti pretoplo (kroz oba prozora mi ugrije, ne znam na koju sam stranu orijentisana) ali danas uživam gledajući plavo nebo bez ijednog oblaka. Donosi obećanje nečega lijepog.
Prije par godina sam počela na zid da lijepim fotografije trenutaka kojih se volim sjećati. Sa bratom, sa prijateljima, bilo šta. Ne znam u kojem trenutku sam odlučila da neću skidati te fotografije ako mi osoba više nije u životu, ali evo gledam, tako je kako je. Taj trenutak ostaje, bez obzira na sve poslije. U tom trenutku sam bila sretna i neko je uspio uhvatiti to kamerom.
Čudno mi je kako se svi iznenade kada se jedna prijateljica iz osnovne škole i ja uspijemo dogovoriti (jednom godišnje) da se nađemo negdje i da se ispričamo. Uvijek slijedi pitanje 'pa zar se vi još družite'.
Ne znam, nekako sam vremenom shvatila da nije bitno koliko često vidiš nekoga, već da postoje ljudi koje možeš ne sresti godinama i da opet kada se sretnete imate isti odnos kao kada ste se viđali svaki dan.
Već nekoliko godina imam želju da doniram svoju kosu za proizvodnju perika djeci oboljeloj od raka i napokon vidim može se to i kod nas uraditi. Sva sretna prvo objavim ovdje vama i bacim se u potragu ko, šta, kako. Traže 30 cm minimalno. Yours truly ima 20, možda 25. I eto.

16.02.2017.

//Feb16th17//

U subotu, 18. februara od 11 do 14 časova u Sarajevo City Centru možete da donirate svoju kosu, kako bi bile izrađene prirodne perike za najmlađe borce. Akcija nosi simboličan naziv “Tvoja kosa, moja kosa”!

15.02.2017.

//Feb15th17//

1. Igram sims. Hvala svim dobrim ljudima, hehe.
2. Nevjerovatno mi je koliko smo on i ja napravili zamjenu za 180 stepeni.
On, koji nikad nije htio da priča o osjećanjima bilo kakve vrste i ja koja nisam znala šta osjećam dok o tome dobro ne popričam. Sada on priča, a ja šutim.
Da mi je neko rekao da će ovako biti, ne bih vjerovala.

14.02.2017.

//Feb14th17//

Prije pedeset godina moja nana nije mogla znati je li joj zagondžija ima još neku sa strane. A mi sad, instagram, snapchat, facebook. Valentinovo.
Pa ga upratiš.
Šalim se, ganjam sims :D
P.S. Svi vam oni linkovi imaju viruse :(
P.P.S. Ne sjećam se šta sam još htjela napisati.
Haiku stepenice, Havaji

13.02.2017.

ja nakon posljednjeg posta:

13.02.2017.

make a girl happy guys

Ima li neko link za skidanje simsa (2,3,4 whatever help a girl out) da provjereno radi?
The child mi ne da na svoj kompjuter.
CD sam imala. Sad nemam. Neću više nikom nikad posuditi ništa.
Don't touch me I'm sad.
Može i torrent. Samo da je provjereno. Fanx u guyzz

11.02.2017.

//Feb11th17//

U potrazi za nečim slatkim u špajzu, našla sam neku Kandit čokoladu sa bombonama. Kao, sa bombonama. Al hajd.
Naumpade mi kad smo ljetos nakon bajrama otac i ja bratu uletjeli u slatkiše. Pod ovim uletjeli mislim, fino pitali imal' šta za nas. He he.
I baš se sjećam da smo nekoliko noći kasnije našli nas troje tu čokoladu i hajde da probamo. Em je čokolada ružna, em je u sebi imala dvije (2) bombone. I shit you not.
Sad je od mene dobila samo osmijeh. Kiseli.
PMS i ja ćemo naći nešto drugo.
Jelo mi se slatko. Pa sam pojela. Pa mi se sad jede slano. Pa će opet slatko.
Haj makar ne plačem ovaj put.
Nije mi neobično što ga nema, kao da sam od početka znala da će jednog dana otići.
Hoćeš da ganjaš ponose i sranja? Ganjaj vala eto.
Ne osjećaš potrebu da mi se javiš? Dobro.
Jednog dana ni to neće biti laž.
Al hajde. Sve je za ljude.
Mogla bih sad onu američku pitu iz Mrvice da pojedem.

09.02.2017.

//Feb9th17//

Why I've been missing you

The look in your eyes when you first met me
The secret smile when no one knew
We were texting in a full room
Hiding my eyes from you
Because you'd see the truth
If I so much as glanced your way.

And I remember you being
The only person to stand up for me
When I couldn't do it myself.
But that's not why I miss you.
No.

I miss you because you're still here
Lingering in every memory
In every breath I hold
Somehow you can never leave.

I know there are lines with you and me
And I do my best not to cross them
I promise
But the truth is
The lines were never blurred
And you were always there
To confuse me.

I miss you in the way I breathe
The way I sleep
And in the way I write.
None of it seems as real
As when it was all about you
And me.

07.02.2017.

//sidenote//

Ako ono koristi comic sans na prezentaciji, ne može da valja. Eto.

07.02.2017.

//Feb7th17//

Trenutno nemam šta da kažem. Ne. Imam mnogo toga za reći što ne treba da čuju ljudi.
Nekako se sve postavilo na način da imam novu perspektivu.
10 dana pauze i ne znam šta ću od sebe.
Previše vremena da razmišljam o nečemu što me se odjednom tiče.
Ne znam kako, ne znam zašto.
Znam samo da ne želim da pričam o tome ni sa kim jer ima sasvim dovoljno ljudi obučenih u tom području koji treba da kažu mnogo toga.
Ja sam samo sa strane.
Tu da budem sarkastična i izmišljam razloge zašto to nije to.
Eto tako. A vi kako te?

01.02.2017.

//Feb1st17//

Napokon je prošao januar. Nisam prije shvatala starije ljude kad kažu da se otegao, ali ove godine nikako da prođe.
Februar mi nekako izgleda kao novi početak.
Iako mi ne treba novi početak.
Ljepše nekako brate.
Ove neke žene danas o pravima pričaju a kad treba progovoriti za bilo čija druga prava, šute.
Ne ide to tako.
Ova jedna kao bolja od svih nas zajedno i ne znam ni što je pratim na instagramu više.
Džaba mi iskače, ne volim ružno pomisliti ni o kome.
I svi su kao na Bjelašnici i prelijepo im je.
A ja čitam National Geografic Journal iz '91 kojem sam se obradovala kao malo dijete.
(Jeste vidjeli one slike? Jeste vidjeli savršenstva?)

Nešto se čudno dogodilo sa mnom. Prije par godina sam mogla da ne spavam po 2-3 dana nikako i da i izgledam, i osjećam se normalno. Sada? Not so much.
Ne znam je li hronično nespavanje doprinijelo tome, ili nešto drugo.
U nedjelju sam spavala 2 sata (jer ispit, jer usmeno brrr) i još ne mogu sebi da dođem.
Jesam li se toliko izstresirala (is that even a word) pred taj ispit? Jesam vala, gore mi bilo nego svi ostali zajedno od ove godine.
Ne volim ove usmene, sreća pa ih nemam. Dva za čitav studij. Milina.
(Kad dogodine sve promijene i sve mi bude usmeno hahahah joke's on me)

Ok, ok, odoh. Previše formula moram naučiti napamet. Wish me luck!


P.S. Kada su mi ljudi koji su '86. prestali biti stari? Jeez guys, bili ste mnogo stariji od mene.
Percepcija I guess.
I vidite ovu ljepotu, heheeeeee