look little Alice, this isn't Wonderland

and you're not the only one feeling like you don't belong


31.12.2016.

//Dec31st16//

"Eno ga u Titi"
"Kako znaš?"
"Really, bro?"
Izbjegavam neizbježno rješavanje case studije, eto kako znam.
Čitam maloprije stare postove i naiđem na dio o L (hajmo ga zvati L ovdje) i mojoj rečenici kako sam zaštitnički nastrojena prema njemu iako ga ne znam nešto pretjerano. Zbog onoga što su mu njih dvoje uradili.
Onda se osvrnem na posljednja dva mjeseca i zapitam se hoću li morati donositi neke veće odluke. Da mi je neko rekao prije malo više od dva mjeseca da odlučim o tome, bez razmišljanja bih imala jedan odgovor.
On je loša osoba, vidi šta je bilo sa L!
Sada, not so much.
Vratim se u mislima na Novu godinu kada mi je prijatelj pričao šta se desilo i znam tačno šta sam pomislila. Znam da sam imala ono 'nikad' u glavi. Nikad, nikad, nikad.
Budalasta djevojka.
Nije naučila da kada kažeš nikad, upravo to dobiješ.
Nije naučila da 'nikad' ništa ne znači kada te čeka nešto drugo.
Koje oči hoćeš da te gledaju?
Koji glas želiš da slušaš?
Koga želiš da vidiš kada nikog ne bi gledala?
Tako sam i mislila.

I glavno pitanje, da li da uradim the thing? Budi neustrašiva, kaže jedan glas u meni (nije me strah, zvučni glasu, nije me strah). Sačekaj još malo, kaže drugi glas, malo manje zvučan, malo manje siguran. Mogla si dvadeset godina onako, de još malo.
Pa zar nije dosta bilo dvadeset?

30.12.2016.

//Dec30th16//

Želim vam svima po jedno maleno ili veliko čudo do kraja ove godine. Ono što najviše želite, da vam se ispuni.

Ne usuđujem se da razmišljam o tome koliko male stvari utiču na moju sreću. Tačan odgovor na predavanju ili poziv na kafu od dvije prijateljice od kojih nisam očekivala to. Prsten sa dva spojena trougla i ravna kosa. Božićni kolačići od A. dan nakon što sam komentarisala kako ih volim jesti.
Jutarnja kafa sa najboljom prijateljicom u mom omiljenom kafiću. Činjenica da postoji mjesto (kafić?) u kome se osjećam kao kod kuće - ne bih povjerovala da mi je neko rekao prošle godine.
Ljudi koji ne odlaze. Ljudi koji odaberu da provedu vrijeme sa mnom.
Osobe koje se sjete neke interne šale i kada naiđu na nešto što podsjeti na nju, pošalju sliku.
To što, bez obzira na sve, i dalje vidim ljepotu u svijetu oko sebe i znam koliko je to važno.
To što znam da ne želim biti ona djevojka od prije nekoliko godina.
Sve je onako kako treba da bude.
Imam narandžastu kosu, dobre obrve i nisam više slomljena.
Imam nekoliko prijatelja i po prvi put sam svjesna koliko je teško održati odnose sa ljudima koje ne viđaš svaki dan.

Svima nam želim po jedno čudo.
Jer Bog zna da zaslužujemo, u ovakvom svijetu.
Ne mogu da izbacim ovu pjesmu iz glave. klik

26.12.2016.

//Dec 26th16//

Odoh da se vidim sa najboljom prijateljicom, a ti budi gdje želiš.
Nemoj da opet postanem nepoznata djevojka narandžaste kose.
Molim te, nemoj.

24.12.2016.

//Dec24th16//

A smijemo li kakiti parnim ili neparnim danima?

20.12.2016.

//Dec20th16//

Sise joj nisu velike dok ih ne mora držati sa obje ruke čim malo potrči.

18.12.2016.

//Dec18th16//

Znam da misliš da mi je povrijeđen ego i da ti se zato nisam javila sedam dana. Znam da misliš da si mnogo više nego što jesi. Ova udaljenost mi je pomogla da vidim jednu stvar, ipak.
I znam da misliš da je ovo sve zbog R. Nah. Zaboravljaš da sam davno naučila da živim bez njega. Pa šta ako je sada tu?
Whatever.
Opet me hvata ovo prednovogodišnje raspoloženje i želja da budem bolja nego što jesam. Pitam se da li dajem sve od sebe svakog dana iznova.

14.12.2016.

//Dec 14th16//

Džaba ti sve, kada njegov pogled znači više od tvojih riječi i dodira.

look little Alice, this isn't Wonderland
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031